Istorijat zaštite u Srbiji
Prvi akt o
''zaštiti razvalina određenih razvalina
i zamkova u Srbiji kao spomenika drevnosti''
donet je
22. februara 1844. godine. Izdao ga je knjaz Aleksandar Karađorđević u saglasnosti sa Sovjetom.
Kao ''Uredba o zaštiti spomenika drevnosti iz 1844'' jedan je od prvih savremenih opštih spomeničkopravnih akata u Evropi 19. veka (posle propisa papske države, Grčke i možda još neke zemlje). To je prvi izvor savremenog spomeničkog prava, pa i savremene zaštite spomenika kulture i drugih kulturnih dobara u Srbiji uopšte.
Vlada NR Srbije je 25. juna 1947. godine osnovala Zavod za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture narodne Republike Srbije (prvi direktor književnik Milorad Panić Surep). Naziv je promenjen 1960. u Republički zavod za zaštitu spomenika kulture- Beograd, a 1971. mu je pripojen Jugoslovenski (ranije Savezni) institut za zaštitu spomenika kulture.